Kako sam i zašto počela da pušim?

Bilo je to još u školi.  Tada je pušenje bilo moderno. James Dean buntovnik bez razloga, sa cigaretom između zuba. Lik za kojim su devojke uzdisale.

Svi su pušili, a mnogi od njih i dan danas puše.

Kašlju, ali puše.

Tada sam jedva čekala da porastem, a vreme je nekako sporo prolazilo. Širom otvorenih očiju gledala sam čarobni svet odraslih. Bila je to Zemlja u kojoj se nalazi sve što meni treba.

Nedostajalo mi je više pažnje, pravda, red, mir, uvažavanje, poštovanje…

Mislila sam, da ulaskom u svet odraslih sve to samo od sebe dođe, ni iz čega.

Naivno, onako kako to može samo dete da misli.

Zamahneš čarobnim štapićem i sve postane lepo.

Samo, gde je čarobni štapić?

Svuda oko nas. Čak se i dimi, kao vilinski prah.

Prosta jednačina:    Ja + x = svet odraslih

               x = alkohol,cigareta…

Provera:  ?

          Preskočeno! – kao i u domaćim zadacima.

Ipak, nešto nije bilo jasno.

Zašto je pušenje zabranjeno samo za decu?

Zašto odrasli lažu?

Govore da je  štetno, a oni elegantno odpuhuju dim cigareta dok piju, pričaju, smeju se.

Komšije zovu na druženje uz kafu i cigaretu, a kad se svađaju, prvo besno ugase cigaretu, pa tek onda krenu sa dramom.

Kada puše i šapuću decu teraju iz sobe, da im ne smeta dim, a kad su sami pored dece, puše.

Dim, smrdi i peče za oči, ali zašto onda odrasli puše?

Odrasli su zaista čudni, ne razumemo se, samo da porastem i biće sve drugačije!

Cigareta, je sigurno prečica na putu odrastanja. Da nije tako ne bi svi odrasli pušili.

Istina, ne puše baš svi, ali..

Mora da tu ipak postoji neka čarolija!

Moram da probam kakav je osećaj kad zapališ cigaretu. Sigurno je super, čim svi puše.

 

Ima tu nešto onako, baš čudno, moraće to pod hitno da se istraži.

Odluka je pala.

Kažu zabranjeno voće je najslađe, a ovo nije voće, ali je zabranjeno!

U to vreme ekipa se skupljala u parkiću ispred zgrade.

Bilo je nas dvadesetak otprilike istog uzrasta. Još uvek niko nije pušio, ali se nekako pokrenula tema i…

Avantura počinje!

2. DEO

Idemo!

Ko je najhrabriji da krene po cigarete?

Gde ćemo da se sklonimo da nas niko ne vidi?- jeste da je to ulaznica za klub odraslih, ali zabranjena ulaznica.

I zato joj cena raste, a plaća se strahom.

Javlja se Dijana – moji sutra nisu kod kuće.

Žurka!

Eto, imamo sve uslove, još samo da probamo.

Neko dobacuje, kako bi bilo da

sutra ne idemo u školu?

Predlog prihvaćen, bez ijednog glasa protiv.

Nastaje komešanje, ko će šta da donese od kuće, jedni klopu, drugi piće, a najhrabriji ide po cigarete.

Nabrajanje ko sve puši u manjim grupama koje se kriju od ostalih! Jedna grupa je na klupicama iza druge zgrade, druga u skloništu, a mi ćemo od sutra moći da im se pridružimo.

Puši i On!

Ali On dok puši, žvaće cigaretu i pravi kružiće – kakav frajer, kao James Dean.

I tako je krenula moja borba protiv pušenja, koje sam postala svesna u godinama koje su došle.

Nadam se da će ovaj tekst da pomogne nekoj novoj klinki da ne nasedne na predrasude kao što sam ja.

 

Оставите коментар

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *